Ecclesiastes 7

1Bolje je ime nego dobro ulje, i dan smrtni nego dan u koji se ko rodi. 2Bolje je ići u kuću gdje je žalost nego ići u kuću gdje je gozba, jer je ondje kraj svakoga čovjeka, i ko je živ, slaže u srce svoje.

3Bolja je žalost nego smijeh, jer kad je lice neveselo, srce postaje bolje. 4Srce je mudrijeh ljudi u kući gdje je žalost, a srce bezumnijeh u kući gdje je veselje.

5Bolje je slušati karanje mudroga nego da ko sluša pjesmu bezumnijeh. 6Jer kao što prašti trnje pod loncem, taki je smijeh bezumnikov; i to je taština.

7Nasilje obezumljuje mudroga, i poklon izopačuje srce.

8Bolji je kraj stvari nego početak joj; bolji je ko je strpljiva duha negoli ko je ponosita duha. 9Ne budi nagao u duhu svom na gnjev, jer gnjev počiva u njedrima bezumnijeh.

10Ne govori: šta je to, te su pređašnji dani bili bolji od ovijeh? jer ne bi bilo mudro da za to pitaš.

11Dobra je mudrost s imanjem, i korisna je onima koji vide sunce. 12Jer je mudrost zaklon, i novci su zaklon; ali je pretežnije znanje mudrosti tijem što daje život onome ko je ima.

13Pogledaj djelo Božije; jer ko može ispraviti što on iskrivi?

14U dobro vrijeme uživaj dobro, a u zlo vrijeme gledaj, jer je Bog stvorio jedno prema drugom zato da čovjek ne zna šta će biti.

15Svašta vidjeh za vremena taštine svoje: pravednika koji propada u pravdi svojoj, i bezbožnika koji dugo živi u svojoj zloći. 16Ne budi suviše pravedan ni suviše mudar; zašto bi sebe upropastio?

17Ne budi suviše bezbožan ni lud; zašto bi umro prije vremena? 18Dobro je da držiš jedno a drugo da ne puštaš iz ruke; jer ko se boji Boga izbaviće se od svega.

19Mudrost krijepi čovjeka više nego deset knezova koji su u gradu. 20Doista nema čovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi.

21Ne uzimaj na um svašta što se govori, ako bi i slugu svojega čuo gdje te psuje; 22Jer srce tvoje zna da si i ti više puta psovao druge.

23Sve to ogledah mudrošću i rekoh: biću mudar; ali mudrost bješe daleko od mene. 24Što je tako daleko i vrlo duboko, ko će naći? 25Okretoh se srcem svojim da poznam i izvidim i iznađem mudrost i razum, i da poznam bezbožnost ludosti i ludost bezumlja.

26I nađoh da je grča od smrti žena kojoj je srce mreža i pruglo, kojoj su ruke okovi; ko je mio Bogu, sačuvaće se od nje, a grješnika će uhvatiti ona.

27Gle, to nađoh, veli propovjednik, jedno prema drugom, tražeći da razumijem. 28Još traži duša moja, ali ne nađoh. Čovjeka jednoga u tisući nađoh, ali žene među svjema ne nađoh.

Samo, gle, ovo nađoh: da je Bog stvorio čovjeka dobra; a oni traže svakojake pomisli.

29